I tako…
Ti ne vjeruj nikome na riječ, svaki korak sam moraš preć’!
Ti ne vjeruj nikome na riječ, svaki korak sam moraš preć’!
Hej, pa ja treba da postanem tetka sad. Bratova žena je trudna, termin je 28-og, u petak. VEĆE SREĆE NEMA. Biće oni dobri roditelji, oboje. Nekako jedina želja otkako sam mala, zapravo od pete godine je da imam oca, onu mušku figuru, da je tu uz mene i za mene kad god mi to treba. …
Kako mrzim ovaj osjećaj kada znam da moram da učim (biohemijo muko moja) a nemam snage za to. ..samo bih spavala. Iako sam odličan đak, sve petice osim fizičkog , nemam volje. Još kad znam da od fakulteta možda ništa i nema, ispadne mi kao da se džabe trudim, ali nema veze, ČUDA SE DEŠAVAJU….
Ne znam da li je to samo meni, ali od pocetka godine sva moja volja i inspiracija/motivacija su nestale. Samo bih da spavam, pa čak ni izlazila ne bih, Rijetki su ti dani kada se meni negdje ide. Hej, a ko bi to rekao? Ja koja sam vikala da bih stalno izlazila, sada nigdje ne…
A šta da radi čovjek kada ga obuzme tuga, ono stanje nezadovoljstva svim i svačim, odluči se za svašta.. Pa tako i ja za pisanje bloga. Imam ja prijatelje, dakako, koji bi saslušali i dali savjet kao majka rođena, imam i nju, imam kome sve da kažem, ali ne mogu.. Ili sam ja takva osoba,…